Divčibare | Prelepa Srbija!
Divčibare
→Istorijski razvoj Divčibara
Godine 1476.Turci prvi zapisuju ime Divčibara i ovde su boravili tokom sledeća tri veka. Blagotvoran uticaj klime Divčibara na čovečiji organizam među prvima je zapazio knez Miloš Obrenović,i početkom 19.veka od turskog bega otkupljuje cele Divčibare i svu stoku. Poznato je da je Knjaz Miloš često posećivao ovaj kraj, obilazio čobane i kontrolisao njihov rad. Knez je prvi put boravio na Divčibarama jula 1822. godine. Boraveći na planini preko leta, knez se odmarao, okružen lepotom Divčibara, u ”gospodarskim kolebama”. U blizini “Gospodarskih koliba” bio je izvor hladne planinske vode, kasnije od naroda prozvan knjaz Miloševa česma. Ali,bilo je potrebno skoro sto godina,pa da se u Valjevu 28. decembra 1925. godine osnuje „Zdravstveno društvo Divčibare“.Odmah po osnivanju,osnivači su ugovorili izgradnju kućica za odmor.Prve zgrade,izgrađene od drveta na formu seoskih bačija,već u leto1926. godine su primile svoje goste.Ti prvi gosti su bile porodice osnivača.Izgrađeno je kupatilo,lokalna centrala za snabdevanje strujom,radile su prodavnice svih vrsta,uslužne radnje.
U periodu od 1926. do 1941. godine Divčibare su se iz godine u godinu sve brže razvijale.Godine 1941. na Divčibarama je bilo 1116 ležaja.Intenzivniji rad na organizovanom propagiranju Divčibara počinje tek sa osnivanjem turističkih društvenih organizacija 1952. godine.O tome se prvo staraju Društvo za ulepšavanje Valjeva i turistički savezi sreza i opštine Valjeva.
Godine 1953. Turistički savez Srbije organizovao je snimanje filma „Izlet u Valjevo i okolinu“ u kome su veoma značajno mesto zauzimale Divčibare.
→Reljef Divčibara
Ovo živopisno mesto predstavlja neraskidiv spoj sa nizom u vencu valjevskih planina: Medvednik, Jablanik, Povlen, Maljen i Suvobor.
Visovi koji okružuju Divčibare, pored toga što ih štite od vetrova, predstavljaju mesta sa kojih se pruža izvanredan vidik, ne samo na delove masiva Maljena, već i na neke udaljenije krajeve Srbije. Ti visovi su:
Crni vrh (1098 m), drugi je po visini vrh Maljena. Sa ova dva vrha se vide šumadijske planine sve do Kopaonika, kao i Medvednik, Jablanik, Povlen, Sokolske planine, Jelova gora, Zlatibor, Tara, Zvezda i Golija. Sa Crnog vrha je u vedrim jutarnjim satima moguće videti i masiv Durmitora;
Paljba (1051m)
Golubac (1050m) je vrh kog se vide sela valjevskog kraja i pruža svu lepotu izletniku, jer česta smena poljoprivrednih kultura cini pejzaž živopisnim. Nekada su šume ovog visa bile pune divljih golubova, po čemu je vis i dobio ime;
Velika pleć (1036m) je vrh koji takođe pruža lep vidik, a posmatran sa drugih maljenskih vrhova liči na ogromnu plećku, počemu je i dobio ime;
→Biljni i životinjski svet Divčibara
Biljni svet
Četinarske šume su od najvećeg značaja za Maljen. Javljaju se beli, crni bor, jela,smrča, kleka i planinski bor. Od listopadnog drveća na Maljenu su najzastupljenije breza i bukva, crni i beli jasen, hrast, cer i božikovina ili zelenika.
Divčibare su poznate po različitim šumskim i livadskim zajednicama. Tu su jeremičak, vresak, kaćun i lincur, a krajem aprila javlja se najlepši cvet planine – narcis.Na Maljenu postoji najveća tresava u Srbiji, a tresavski eko sistemi su veoma retki na čitavom balkanskom poluostrvu. Tresave predstavljaju „letopis prirode“ iz kog se može saznati istorija žive prirode na našim prostorima. To je veoma bogat eko sistem u ko raste blizu sto biljnih vrsti.
Na Maljenu su u znatnoj meri zastupljeni i šumski plodovi koji se upotrebljavaju u ljudskoj ishrani: gljive, šumska jagoda, divlja malina i kupina. Od svih je najinteresantnija borovnica, koja raste u vidu žbunja, najviše u šumama bukve i jela.Takođe, ovde se može naći i mnogobrojno lekovito bilje: hajdučka trava, pelin, velebilje, matičnjak, majčina dušica itd.
→Životinjski svet Divčibara
Najznačajniji predstavnik divljači na Maljenu je srna. Tu su i zečevi, veverice, divlje svinje koje se ponovo pojavljuju, kune belice i kune zlatice. Pernata divljač je zastupljena sa više vrsta; rasprostranjena je jarebica kamenjarka, šareni detlić, seoski detlić, kreja i planinski slavuj.
Posetiocima ove planine je omogućena i poseta prirodnih rezervata pod strogom zaštitom države: Crna reka, Čalački potok, Zabalac i Vražiji vir.
Zablac se nalazi u izvorišnom delu Bele Kamenice. Ovde je zaštićeno 11 ha čiste sastojine breze prošarane pojedinačnim stablima bukve, jele, belog i crnog bora.
Vražiji vir se nalazi u blizini Divčibara, na padinama uzvišenja Velika pleća. Obuhvata 29 ha na kojima se nalazi mešovita šumska sastojina belog bora, breze, bukve, jarebike, hrasta kitnjaka i drugih vrsta.
Čalački potok obuhvata površinu od 3 ha na kojoj raste mešovita šumska sastojina jele i bukve, sa mestimičnim stablima breze, smrče, belog i crnog bora i jarebike. Cilj je da se očuva ova jedinstvena biljna zajednica koja je svedena na mali broj primeraka i predstavlja prirodnu retkost za područje valjevske planine.
Crna reka obuhvata površinu od 60 ha. Nalazi se oko izvorišta Crne reke. U ovom rezervatu nalaze se posebne florističko-vegetacione vrednosti i veoma atraktivni elementi reljefa.
→Vode na Divčibarama
Ovo područje obiluje rečicama, izvorima i potocima koje pripadaju slivovima Kolubare i Zapadne Morave. Bukovska reka izvire pod visom Golupcem, teče živopisnom klisurom i kao pritoku prima Crnu reku.Manastirica izvire pod Kraljevim stolom i pravi vrlo lep vodopad Skakalo sa kaskadama, visok oko 20 metara.
Na nekoliko mesta ispod istočne strane Golupca izvire rečica Crna Kamenica koja protiče kroz Divčibare u užem smislu. Ona teče između maljenskih visova, i u Tometinom polju se sastaje sa Belom Kamenicom, od kojih nastaje reka Kamenica, koja se uliva u Zapadnu Moravu.
Ovaj predeo obiluje i mnogim izvorima. Najpoznatiji je Žujan, koji se nalazi u prostranoj, močvarnoj livadi, Hajdučka česma na visu Čubrici i Markovi čanci.
Informacije i rezervacije u Novom Sadu
DEUS TRAVEL D.O.O. Turistička agencija
ul. Železnička br. 46
21000 Novi Sad
Telefoni:
tel: +381 (0) 21 210 10 77
fax: +381 (0) 21 210 10 78
+381 69 189 98 89 viber/mob